France Rebernik i Ivan Brunčič su davne 1921. godine zajedničkom slikarskom radionicom započeli ispisivanje povijesti obiteljskog obrta Rebernik, jer od tada slikarstvo Rebernik kontinuirano djeluje.
Godine 1925. Rebernik i Brunčič razilaze se i nastavljaju samostalno slikarsku djelatnost. France Rebernik je već tada u sezoni zapošljavao i do 50 pomoćnika koji su poslove obavljali i izvan Slovenije. Francuska se može pohvaliti i dugogodišnjom suradnjom s uglednim slovenskim arhitektom Plečnikom na nekoliko objekata u Ljubljani, od kojega je 1934. godine dobio i zahvalnicu grada. Francuska je izvršila ličilačke radove za gotovo sve ljubljanske bolnice, Šlajmarjev dom, za implementaciju Veleposlanstva Bugarske. U tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji dobio je i posebno priznanje bugarskog kraljevskog dvora te visoko stručno priznanje Međunarodnog obrtničkog udruženja u Bruxellesu.
I sin Franceta Rebernika, Branko, školovao se za slikara kod tada jednako cijenjenog majstora Černeta. Nakon završenog naukovanja i položenog majstorskog ispita, radio je kao pomoćnik svoga oca sve do zatvaranja i slanja u logor nakon talijanske okupacije. Nakon kapitulacije Italije vratio se u Ljubljanu, ali je do kraja rata više bio u zatvoru nego na slobodi. Poslije rata nakratko je svoju profesiju zamijenio politikom, ali se već 1948. vratio među obrtnike i otvorio svoju radionicu. Nakon rata potrebe za našom strukom bile su velike jer se puno gradilo i obnavljalo. Budući da su postojala dva zanata, a time i veći broj pomoćnika, otac i sin su mogli konkurirati za opsežnije poslove na području cijele bivše zajedničke države. Dugi niz godina bili su glavni izvođači ličilačkih radova na formalnim i reprezentativnim objektima. Ovim zgradama možemo dodati i ogroman broj zgrada u Staroj Ljubljani, od Ljubljanske opere i drame i “starog peglezna” do velikog broja privatnih kuća i starih zgrada u ovom dijelu Ljubljane.
Branko je razvio jednu od najjačih obrtničkih radionica u SFRJ, jer je zapošljavao, najprije sam, a onda sa suprugom Vladimirom, koja je 1968. godine otvorila vlastiti obrt, uvijek najveći mogući broj radnika koji je dopuštao tadašnji jugoslavenski zakon.
Bez obzira na tzv. željezno doba, sva su tri obrta na tadašnjem jugoslavenskom prostoru bila vrlo aktivna cijelo vrijeme, sve do umirovljenja Franceta Rebernika 1974. godine i do smrti Branka Rebernika 1982. godine, kada Brankov obrt preuzima njegov sin Franjo (Aco).
Nakon očeve smrti, sin Aco nastavio je usavršavati obrt, jer su od 1982. godine izvedeni radovi na većini navedenih objekata, a uključio je i radove na održavanju i sanaciji Krke, Novo Mesto (također i sanacija krovišta s novi materijali, obnova proizvodnih i skladišnih prostora itd.). Novogradnja između 1982. i 1993. uključivala je dovršetak poslovne zgrade Slovenijales, poslovne zgrade Ajdovščina (SKB BANKA, Metalka), Olimpijskog kompleksa u Sarajevu, sve završne radove na zgradi Svjetskog trgovačkog centra u Budimpešti, sanaciju svih isparivači TE Tuzla, reprezentativna vila Smelta na Bledu, poslovna zgrada Smelta u Ljubljani, rekonstrukcija SNG Drama,…
Godine 1983. timu se pridružuje Franjina supruga Maja, koja ga vodi do 2001. godine, kada njen obrt preuzima sin Gašper, odnosno 4. generacija soboslikara u obitelji Rebernik, koji i danas vode obrt.
S ponosom se možemo osvrnuti na prijeđeni put jer su reference obiteljske tvrtke vrlo velike, da spomenemo samo neke.
Od osnutka tvrtke 1921. godine do danas izvedeni su radovi na održavanju i adaptaciji soboslikarskih radova na objektima kao što su: Titina rezidencija na Brionima (Vanga) i ostali objekti na arhipelagu, Dvorac Brdo, Vila Bled, Dvorac Strmol, Vila Podrožnik, Izvršni SRS vijeće, Skupština SRS, zgrada RSNZ, hotelski kompleks u Makarskoj, Vila Dedinje, Maršalsko odmaralište Karađorđevo, stadion Poljud u Splitu, Hoteli na otocima Hvar, Brač, Krk …., novogradnje za poduzeća Tehnika, Slovenije ceste, Slovenijales poslovne zgrade, Stambeno naselje Kamnik, Stambeno naselje Grbina u Ljubljani, Stambeno naselje Lavrica, Stambeno naselje Kranj, Casino Perla u Novoj Gorici, Hotel Lev, Hotel Jezero i Zlatorog u Bohinju, Veleposlanstvo RH u Ljubljani, Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije,. ..
Nemoguće je nabrojati objekte na kojima su se izvodili radovi za privatne naručitelje, jer je broj fasada, adaptacija u staroj Ljubljani, privatnih kuća i stanova prevelik da bi se sve moglo nabrojati…
Zadovoljstvo kupaca, nova tehnologija i novi materijali uvijek su bili prioritet.
Oduvijek surađujemo sa svim domaćim proizvođačima materijala (Jub, Helios, Color, Belinka), kao i sa velikom većinom stranih proizvođača prisutnih na našem tržištu, uvijek prema željama naših kupaca.
Sve generacije su pratile novosti na inozemnim tržištima i uvijek među prvima donosile kvalitetne i moderne inovacije u ovoj industriji na prostore bivše zajedničke države, školovale veliki broj kvalificiranih radnika, što želimo nastaviti i dalje. budućnost s osnivanjem ‘pripravničke’ škole u suradnji s Obrtnom zbornicom Slovenije.